Svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika uz Dan Grada i Festu svetog Vlaha održana je na Kandeloru, u četvrtak, 2. veljače u Kazalištu Marina Držića.

Predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Marko Potrebica otvorio je sjednicu, a potom je svoj govor uz Dan Grada tradicionalno održao gradonačelnik Mato Franković. On se obraćanjem nadovezao na film o tijeku gradskih projekata “Od Feste do Feste”, koji je uvodno prikazan.

Prigodno su se obratili župan Nikola Dobroslavić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i saborski zastupnik Andro Krstulović Opara, izaslanica predsjednika Vlade i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te izaslanica predsjednika Republike Hrvatske i savjetnica Melita Mulić.

Sjednici je nazočila potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica, dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, rektor crkve sv. Vlaha don Ivica Pervan s ovogodišnjim festanjulima te brojne druge osobe iz javnog, političkog i vjerskog života, uključujući predstavnike gradova prijatelja.

Tradicionalno su na sjednici Gradskog vijeća uručene nagrade dobitnicima godišnjih javnih priznanja „Nagrada Dubrovnika“ za 2022. godinu.

Nagrade Dubrovnika za 2022. godinu dobili su Lady Jadranka Beresford-Peirse, Paul Davies, bračni par Fred i Phyllis Meurer iz grada prijatelja Montereya, MMA borac Ante Delija te Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik.

-„ Dubrovnik je jedna inspiracija. Vaše nasljeđe je neponovljivo i drago mi je da sam malo u tome sudjelovala. Živjela uspomena na sv. Vlaha zauvijek“, rekla je Lady Jadranka Beresford-Peirse koja se obratila u ime svih nagrađenih.

Nagrada Dubrovnika za životno djelo dodijeljena je Josipu Pinu Trostmannu za iznimna umjetnička postignuća i dugogodišnji pedagoški rad, a preuzeo ju je njegov sin Teo Trostmann. Sam umjetnik obratio se snimljenom porukom. „Uvjeravam vas da ću i pored svoje poodmakle dobi i narušenog zdravlja nastojati i dalje svojim djelima i koloritom slikati vaš i moj voljeni nam grad“, poručio je.

Počasnim građaninom Grada Dubrovnika posmrtno je proglašen Francesco Cossiga za iznimne zasluge i značajne humanitarne aktivnosti za vrijeme Domovinskog rata. Franceco Cossiga bio je talijanski pravnik, pedagog i političar. U vrijeme početka Domovinskog rata bio je predsjednik Republike Italije (mandat mu je istekao u travnju 1992.).

Biografije laureata: 

Josip Pino Trostmann dobitnik je „Nagrade Dubrovnika za životno djelo“ za iznimna umjetnička postignuća i dugogodišnji pedagoški rad.

Josip Pino Trostmann rođen je 9. lipnja 1938. godine u Dubrovniku. Kao desetogodišnjak pohađa školu portreta čuvenog hrvatskog slikara Iva Dulčića a uz Lukšu Peka i Josipa Škerlja nasljednik je velikog trolista – Pulitike,. Masle i Dulčića, kojeg iznimno cijeni. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1963. godine a iste godine postaje članom HDLU-a i prvi puta samostalno izlaže u Dubrovniku. Spada u red najstarijih živućih dubrovačkih slikara, a od povjesničara umjetnosti prepoznat je kao jedan od najvećih kolorista hrvatskog slikarstva. Ostaje vjeran Dubrovniku i prepoznatljivim motivima koji variraju u njegovim ciklusima: Minčeta, sv. Ivan, sv. Vlaho, Kono, dubrovačke tarace i pergole, sve se to otvara i ogleda u njegovim slikama. Čitav svoj život, osim slikanju u svom atelijeru u Lapadu u Flori, posvetio je, do umirovljenja, pedagoškom radu. Odgojio je generacije mladih dubrovačkih likovnih umjetnika koji danas prepoznatljivo djeluju na likovnoj sceni Dubrovnika i šire. Iza sebe ima preko 150 samostalnih izložba u Hrvatskoj i inozemstvu. Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja a 1997. godine nagrađen je odlikovanjem Republike Hrvatske „Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića“, te Nagradu HAZU za slikarstvo – Područje likovnih umjetnosti 2013. godine. Šest desetljeća građen slikarski opus, brojne nagrade i priznanja, samostalne i skupne izložbe, likovne kritike iz pera najistaknutijih domaćih stručnjaka, djela pohranjena u najznačajnijim hrvatskim muzejskim fundusima, brojnim privatnim zbirkama te predani pedagoški rad argumenti su za odabir likovnog pjesnika Dubrovnika za ovu Nagradu.

Lady Jadranka Beresford – Peirse dobitnica je „Nagrade Dubrovnika“ za iznimna postignuća u obnovi, zaštiti i promociji dubrovačke i hrvatske kulturne baštine.

Gospođa Beresford – Peirse je utemeljiteljica Međunarodne zaklade za hrvatske spomenike (International Trust for Croatian Monuments). Još od uspostave samostalne hrvatske države i početka Domovinskog rata nesebično se zalagala za obnovu hrvatske kulturne i prirodne baštine okupljajući širi krug stručnjaka i ljubitelja umjetnosti, ugledne pripadnike engleskog plemstva, diplomate, povjesničare, umjetnike i političare. Na dubrovačkom području Zaklada je omogućila niz vrijednih donacija raznim ustanovama kao što su Hrvatski restauratorski zavod, HAZU - Arboretum u Trstenom, Zbirka Baltazara Bogišića u Cavtatu i drugima. Posebno je knjižnice smatrala dragocjenom baštinom brojnih naraštaja pa je na svaki način nastojala pripomoći bilo da se radi o knjižnici dubrovačkih franjevaca, Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku ili renesansnoj zbirci poljudskog samostana. Redovito je obilazila one gradove i ustanove koje su od ranih 1990-tih godina bile u programu njene Zaklade prateći tijek restauracije kulturne baštine, te istovremeno pokazujući neskrivenu radost za napredak mladih stručnjaka koje je stalno poticala u njihovom školovanju. Nadamo se da će Lady Jadranka i njezin International Trust for Croatian Monuments i dalje pomagati očuvanju naše bogate povijesti ali i školovanju budućih čuvara neprocjenjive baštine kako u Dubrovniku tako i u cijeloj Hrvatskoj.

Paul Davies dobitnik je „Nagrade Dubrovnika“ za izniman doprinos u promicanju povijesne istine o Domovinskom ratu.

Tijekom svoje 52 godine dugoj karijeri radio je kao novinar za britanske novine, radio i televiziju a najpoznatiji je po svom radu za ITN (Independent Television News) te izvještavanju iz ratnih zona Afganistana, Iraka, Čečenije i prostora bivše Jugoslavije. U Dubrovnik je stigao sa svojom ekipom trajektom Slavija u listopadu 1991. godine te je izvještavao iz Grada dok je bio napadan od srpsko-crnogorske vojske. Paul i njegov snimatelj Nigel Thomson mjesec dana ostali su u Gradu kao jedini strani novinari kada su ga ostale novinarske  ekipe i europski promatrači napustile. Njihova 12-minutna reportaža „Dnevnik opsade“ koja je prikazivala nemilosrdni topnički i raketni napad na UNESCO-v grad prokrijumčarena je iz Dubrovnika te je privukla značajnu i veliku međunarodnu pozornost nakon što je emitirana diljem svijeta a kasnije je bio izuzetno važan dokaz pred Međunarodnim sudom za ratne zločine. Daviesov izvještaj je osvojio i mnoge međunarodne nagrade u televizijskoj industriji a 1992. godine je njega i snimatelja Nigela Thomasa kraljica Elizabeta nagradila odličjem za hrabrost i zasluge u novinarstvu. Paul Davies je uvijek svoje ratno iskustvo u Dubrovniku isticao kao primjer svog novinarskog ali i ljudskog „rasta“, budući je osjećao obavezu svijetu prikazati razmjere razaranja u Dubrovniku.

Ante Delija dobitnik je „Nagrade Dubrovnika“ za poseban doprinos sportu grada Dubrovnika.

Hrvatski MMA borac teške kategorije postao je prvak PFL organizacije, nakon što je već u prvoj rundi prekidom svladao Matheusa Scheffela čime je Ante Delija ostvario ogromnu pobjedu, jednu od najvećih u povijesti hrvatskog MMA-a. Antina životna i sportska priča jedna je od najtežih u tom sportu jer je Ante proveo dobar dio svoje karijere po bolnicama i rehabilitaciji, ali nikad nije odustao i zbog toga je danas na vrhu. Ante Delija danas ima 31 godinu, svoju je prvu profesionalnu MMA borbu imao prije devet godina, a počeo je trenirati kao mladić od 17 godina u Gladiator klubu Dubrovnik koji je kroz godine rada postigao iznimno veliku reputaciju diljem svijeta što je zasluga kvalitetnih trenera, ali i boraca koji su sudjelovali u brojnim popularnim borilačkim gradovima i gdje su ostvarili zavidne rezultate. Ante Delija je u svijetu profesionalnog MMA-a  od 2011. – do 2013. godine nanizao osam borbi u kojima je upisao pobjede, od kojih je sedam ostvareno prekidom. Već prvih nekoliko borbi pokazalo je zašto mu je nadima Walking Trouble (Hodajuća nevolja). Agresivan stil i visoki tempo u kojem brzo traži nokaut učinili su njegove borbe spektaklima koji su se jedva čekali. Osvojeni PFL turnir predstavlja vrhunac u Antinoj dosadašnjoj karijeri iako on sam ističe kako je tek na početku što se onih najvećih stvari u njegovoj karijeri tiče.

Fred i Phyllis Meurer dobitnici su ''Nagrade Dubrovnika'' za dugogodišnji predani humanitarni rad, prijateljstvo i promociji Dubrovnika.

Bračni par Fred i Phyllis Meurer iz Montereya, California već 17 godina samoprijegorno i uporno čine sve kako bi naš grad prikazali i dokazali u što boljem svijetlu svojoj državi i cijelom svijetu. Bračni par Meurer neprekidno ulaže puno vremena, dobre volje i svojih sredstava kako bi Dubrovnik, koji nazivaju svojim drugim domom, predstavili što većem broju ljudi i kako bi ga uspješnije promovirali, pogotovo na svom kontinentu. Sve je počelo 2005. godine s programom koji je financirala Američka Agencija za međunarodni razvoj (USAID) u suradnji s agencijama World Learning i Urban Institute. Gradovi Monterey, California i Dubrovnik, kao gradovi s puno zajedničkih karakteristika započeli su s programom povezivanja (TWINNING PROGRAM) kako bi uz financijsku potporu navedenih agencija kroz izravne kontakte jedinica lokalne samouprave  napredovale u upravljanju svojih samouprava. Fred kao dugogodišnji uspješni City manager grada Montereya i supruga Phyllis kao bivša vijećnica Salinasa i veoma aktivna u raznim ligama i agencijama već su bili veoma uspješni i poznati u svoji karijerama. Već od prvog posjeta Dubrovniku zaljubili su se u naš grad i odlučili učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi došlo do bratimljenja naših gradova, što se i dogodilo u veljači 2007. godine. Kada je potpisana Povelja o prijateljstvu gradova Montereya i Dubrovnika. Nakon bratimljenja gradova potpisani su i protokoli o zajedničkoj suradnji koja je naposljetku dovela i do velikih svima znanim rezultatima kao što su velike sportske manifestacije, kulturne manifestacije, razvoj i izgradnja novog akvarija i drugo. Puno je još i malih i velikih stvari koje nam je donijela navedena suradnja u koje su Fred i Phyllis Meurer doslovno dali dio sebe kako bi sve to uspjelo i tako nastavljaju i dalje.

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik dobitnik je ''Nagrade Dubrovnika'' za izniman doprinos u razvoju turističkog obrazovanja u Dubrovniku a povodom obilježavanja 75. obljetnice djelovanja.

Nije lako u nekoliko rečenica prikazati 75 godina rada jedne ustanove, prikazati njen značaj za razvoj turizma u Dubrovniku i Republici Hrvatskoj, spomenuti sve ljude i događaje važne za rad škole proteklih godina ali je moguće podsjetiti na doprinos i mogućnosti koje je škola i obrazovna djelatnost pružila društvu i Gradu u kojem djeluje. Počeci Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik sežu davne 1947. godine kada je u Dubrovniku otvorena niža ugostiteljska škola koja je bila jedna od najstarijih škola na ovim prostorima a 1949. osniva se Ugostiteljska škola s praktičnom obukom u trajanju od tri godine. U ovih 75 godina škola je egzistirala pod različitim nazivima i s različitim obrazovnim programima ali uvijek s naglaskom na praktičnoj nastavi koja se odvijala u brojnim prostorima dodijeljenima školi od hotela Lapad, Excelsior, Ville Mimoza, Ville Orsula do hotela Dubravka i Lero. Izbor škole kao jednog od šest regionalnih centara u sektoru turizma i ugostiteljstva novi je dokaz i priznanje koji ova ustanova daje kako Gradu tako i Republici Hrvatskoj i na taj način dokazuje svoju vrijednost i svoj doprinos razvoju turizma u Gradu. Medalje, nagrade, pohvale i zahvale krase školske hodnike i učionice i govore o uspjesima škole na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima te doprinosu zajednici a upravo su iz Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik potekli brojni vrhunski kadrovi koji su izravno i neizravno vezani za rad ove vrlo značajne ustanove.  

Francesco Cossiga proglašava se Počasnim građaninom Grada Dubrovnika – posmrtno, za iznimne zasluge u promociji istine o Domovinskom  ratu i značajno humanitarno djelovanje.

Franceco Cossiga bio je talijanski pravnik, pedagog i političar. U vrijeme početka Domovinskog rata bio je predsjednik Republike Italije (mandat mu je istekao u travnju 1992.). Bio je prvi strani državnik koji je posjetio međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, a prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman imenovao ga je počasnim hrvatskim veleposlanikom te ga je za njegov rad na promicanju hrvatsko-talijanskih odnosa i prijateljstva između dva naroda odlikovao Veleredom kralja Tomislava s lentom. Vjerojatno malo ljudi u Dubrovniku zna za njegov izuzetan čin kada je kao talijanski predsjednik 18. studenoga 1991. poslao talijanski vojni brod „Sv. Marko“ iz Brindisija s vodom i hranom ugroženim Dubrovčanima. O toj hrabroj gesti svjedoči tadašnji dubrovački biskup Mons. Želimir Puljić u svojoj knjizi „Sjećanja na dane tjeskobe i ponosa koja ne blijede“. Za vrijeme trodnevnog najžešćeg neprekidnog bombardiranja i razaranja Grada, od 9. do 11. studenog 1991., predsjednik Cossiga bio je u Brindisiju na otvaranju jedne vojarne kada je čuo da je Dubrovnik bombardiran. Po povratku u Rim zatražio je od komande u Podgorici odgovor je li Dubrovnik bio bombardiran a kada nije dobio odgovor nego bio upućen da zove Beograd dao je nalog da se na centralu Vojne komande u Beogradu prenese kratka informacija na znanje u ime Predsjednika Republike Italije da sutra 18. studenog 1991. u 8:00 sati kreće vojni brod „Sv. Marko“ iz Brindisija i nosi hranu i vodu ugroženim Dubrovčanima. Brod je krenuo, stigao u opkoljeni grad i uplovio u luku Gruž s hranom, lijekovima i vodom a njegov dolazak stvorio je opće veselje u narodu. Gosp. Cossiga je odluku o upućivanju vojnog broda donio samostalno a ovaj nadasve ljudski i hrabri čin treba ostati zapamćen da bi se iz njega moglo iščitati kakva je snaga i odgovornost pojedinca, naročito onih koji imaju moć i koji mogu mijenjati događaje a Dubrovnik ne smije zaboraviti svoga prijatelja gosp. Francesca Cossigu koji je zaslužio biti proglašen Počasnim građaninom Grada Dubrovnika.