Izložba radova djece polaznika likovne radionice Doma Marina Držića Orlando, Sveti Vlaho i Marin Držić
Izložba radova djece polaznika likovne radionice Doma Marina Držića „Orlando, Sveti Vlaho i Marin Držić“ pod mentorstvom akademskih slikara i profesora likovne kulture Rajne Inić i Ivana Peraka otvorit će se u Domu Marina Držića u utorak, 14. svibnja u 20 sati.
Iz predgovora katalogu povjesničarke umjetnosti i kustosice izložbe Valerije Jurjević: „Ustanova u kulturi Grada Dubrovnika Dom Marina Držića redovito organizira edukativne radionice za djecu. Za vrijeme njihovog višemjesečnog trajanja, ta prostorno najmanja dubrovačka kulturna ustanova pršti od kreativnosti. Zato Dom Marina Držića posebnu pozornost posvećuje pedagoškoj djelatnosti i radu s mladim osobama kako bi iskustvenim doživljajnim učenjem, između ostalog, usvojili nova znanja likovnim izražavanjem, upoznavanjem i obilaskom autentičnih lokacija koje se spominju u Držićevim djelima, odnosno kako bi polaznike radionica što više zainteresirali za život renesansnog Dubrovnika, a posebice za život i djelo Marina Držića.
Najveći hrvatski komediograf i njegova književna ostavština, kao i vrijeme u kojem je živio, uvijek su prisutni kao motivi svih radionica u Domu Marina Držića. Ipak, Držić je u Orlandovoj godini glavno mjesto prepustio upravo njemu i nezaobilaznom Svetom Vlahu, a u svoje ime poslao vile, eterična bića iz mitologije, kao protutežu muškoj, kamenoj energiji najpoznatijih simbola Dubrovnika.
Grad Dubrovnik proglasio je 2019. godinu Orlandovom godinom, obilježavajući 600-tu obljetnicu postavljanja Orlandovog stupa u urbanističkom srcu grada. Taj simbol neovisnosti, stabilnosti i pravednosti gradske vlasti podignut je na glavnom trgu pred crkvom Svetog Vlaha 1419. godine. Izradio ga je Bonino di Jakopo iz Milana uz pomoć domaćeg majstora Antuna Ragusea. Funkcija mu je bila višestruka. Ne samo da je predstavljao najvažniji svjetovni simbol dubrovačke države na kojem se vijorio dubrovački barjak i s kojeg su se čitali proglasi dubrovačke vlade, već je služio i kao stup za kažnjavanje (kar), a njegov lakat koristio se kao mjera za tkaninu. Zato dubrovački lakat iznosi 51,2 centimetra, točno koliko i lakat Orlandove desne ruke u kojoj drži mač.
Kiparsko - slikarsku radionicu "Orlando, Sveti Vlaho i Marin Držić" u organizaciji Doma Marina Držića, osmislila je dugogodišnja suradnica, akademska slikarica i profesorica likovne kulture, Rajna Inić, a realizirala uz pomoć kolege, također akademskog slikara i profesora likovne kulture, Ivana Peraka. Dvadeset i četiri polaznika, podijeljena u četiri grupe, svaku su subotu od veljače do svibnja marljivo oblikovali skulpture u tehnici gipsa.
Zanimljivo je bilo promatrati sve faze nastanka ovih radova. Od drvenog stalka, preko osnovne forme od žice i novinskog papira, do brojnih slojeva gipsa. Skulpture su rasle pomalo i organski, izvlačeći na površinu sve više detalja. Fino oblikovanje lica, kose i draperija moglo bi navesti neupućenog promatrača na zaključak kako se radi o djelima puno zrelijih umjetnika. U završnoj fazi modeliranja gipsom, prije bojanja, skulpture su odavale dojam fine kamene čipke, površine nalik onoj koju je nagrizla morska sol. Akrilna boja i lak kojim su na kraju premazani učvrstili su i istaknuli njihovu "kamenitost". Nije to slučajno, jer Orlando, Sveti Vlaho i Marin Držić simbolički su kameni temeljci Dubrovnika. Orlando kao simbol svjetovne vlasti, Sveti Vlaho crkvene, a Marin Držić kao perjanica književne baštine ne samo Dubrovnika, već Hrvatske i svijeta
Likovne radionice Doma Marina Držića redovito izazivaju veliki interes, kako bivših polaznika, tako i novih sudionika. Stoga mentori nastoje uvijek osmisliti nešto novo i zanimljivo, što pred njih stavlja i nove izazove. Pokazuje se kako je to pravi put, jer djeca ne samo dosegnu postavljenu ljestvicu već je i nadmaše. Zato je ovo dosad najzahtjevnija radionica. Prvi su put učenici stariji od dvanaest godina iz škola na području Grada Dubrovnika i susjednih Općina imali priliku oblikovati skulpture. Mogli su birati između prikaza Orlanda, Svetog Vlaha i Držićevih vila, te klasičnog i modernog načina modeliranja. Većina se odlučila na onaj klasični, što u ovom gradu prepunom povijesne kamene plastike nimalo ne čudi. Zajedničkim su snagama oblikovali i skulpturu Marina Držića.
Izložene skulpture Orlanda, Svetog Vlaha, Držićevih vila i samog Marina Držića, kruna su višemjesečnog rada polaznika likovne radionice Doma Marina Držića "Orlando, Sveti Vlaho i Marin Držić" i njihovih mentora, akademskih slikara i profesora likovne kulture, Rajne Inić i Ivana Peraka. Dodatna vrijednost, moglo bi se reći dragulji u toj kruni, zapravo su znanja, vještine i zadovoljstva koje su sudionici stekli u procesu te na taj način obogatili ne samo sebe, već i mentore, ali i sam Dom Marina Držića.“
