Održani prvi ''Diskorsi o Gradu''
Kao poseban gost-uvodničar na prvim ''Diskorsima o gradu'' govorio je povjesničar Robin Harris, autor knjige ''Povijest Dubrovnika'', koji je dao presjek povijesti Republike kroz njezinu politiku, ekonomiju i društvene prilike. U ovoj su prigodi 'Malo vijeće' činili Goran Cvjetinović koji je govorio o o špijunaži u doba Republike te trgovanju informacijama, ali i mreži 'obavještajaca' sačinjenu od domaćih trgovaca, pomoraca i običnih građana koji su svojevoljno, bez naknade, dojavljivali informacije od interesa za opstanak Dubrovačke Republike. Potom Zoran Perović koji je govorio o odnosu Republike prema ropstvu te Marinko Matić o migracijama i odnosu Dubrovačke Republike prema tadašnjim 'migrantima'.
Uz stručnjake dio predavanja održali su i studenti studija Povijest Jadrana i Mediterana Andrea Vučur, Marijo Thon i Roko Butorac, koji su činili 'Veliko vijeće'. Oni su obradili zanimljive dijelove dubrovačke povijesti, od razloga propasti Republike, načina postanka i djelovanja Opere Pije, odnosno Blagih djela, pa do zakona Republike kojima se zadiralo i uređivalo privatni život njenih građana.
''Iznimno je važno promišljati budućnost našeg grada tako na način da poštujemo baštinu, da u našoj povijesti tražimo putokaze za budućnost. To želimo napraviti i kroz seriju ovih ''Diskorsa'', gdje će se kroz iduće razgovore pred nama naći i prostorni planovi, kako mi vidimo grad, jesu li oni adekvatni, jesu li oni posljedica nekog vremena, kako napraviti i održati Grad kvalitetnim mjestom za život. Puno smo toga čuli i o puno toga trebamo promišljati, pa ćemo doći i do bliže budućnosti'', zaključio je gradonačelnik Mato Franković.
Robin Harris, inače dobitnik nagrade Grada Dubrovnika, povjesničar, publicist, novinar, savjetnik bivše britanske premijerke Margaret Thatcher, a Dubrovčanima i hrvatskim povjesničarima poznat kao autor brojnih knjiga među kojima posebno mjesto zauzima “Povijest Dubrovnika”, objasnio je zašto je uopće odlučio napisati ovu knjigu:
''Ono što me potaknulo na pisanje knjige bila su događanja u Hrvatskoj početkom devedesetih, htio sam objasniti da nije samo Hrvatska napadnuta, već i sama zapadna civilizacija, a to je bilo najvidljivije na primjeru Dubrovnika. Sam uspjeh Dubrovnika kao države pohvala je njegovom političkom sustavu. Tijekom šest stoljeća Dubrovnik se dičio prepoznatljivim političkim, socijalnim, kulturnim i ekonomskim identitetom. Iako je Dubrovnik bio bila mala država sa svega šest tisuća ljudi koji su živjeli unutar zidina, te 30 tisuća ljudi u zaleđu, bio je od važnog međunarodnog značaja. Uspio je akumulirati bogatstvo, ali se i kulturno uzdići. Ali povrh svega, najveći uspjeh Republike je što je uspjela preživjeti. Jednim dijelom, to treba pripisati sreći. 1808. godine, Dubrovnik je jednostavno ostao bez nje. Međunarodna politička scena je bila neprijateljski nastrojena prema Republici, a ona samo nije više mogla manipulirati svjetskim silama…''
Harris je kazao kako se nakon proučavanja političke strukture Republike tijekom povijesti može zaključiti kakva bi vlast trebala biti da bi se osigurao boljitak, razvoj, napredak i blagostanje jedne države:
''Vlasti bi trebala biti stabilna, predvidljiva i legitimna. Oni koji vladaju moraju biti u kontaktu i sudjelovati u stvarnom svijetu, moraju dobro poznavati ekonomska kretanja. Oni koji su na vlasti, a koji se pozivaju na građanske vrline, moraju ih i prakticirati. U Dubrovniku se očekivalo od pojedinaca da se žrtvuju za opće dobro. Na vlastitu promociju, razbacivanje i prikupljanje osobnog bogatstva, nije se gledalo blagonaklono. I kao posljednje, vrijedno je primijetiti da svaki politički sustav u sebi nosi i sjeme vlastitog uništenja. Plemstvo Republike se brojčano smanjilo, ostarjelo, nije bilo sklono prihvaćanju novog članstva i iskorištavanju talenata svježe krvi…''
