Gradonačelnik Mato Franković na tribini „Zajedno smo branili Grad"
Naime, Franković je podsjetio kako je Dubrovnik drugi grad u državi po broju djece poginule u ratu.
Na tribini su sudjelovali pukovnik Hrvatske vojske i načelnik Saniteta Zapovjedništva obrane Dubrovnika Vicko Mihaljević, pukovnik HV i ratni pomoćnik zapovjednika za logistiku Zapovjedništva obrane Dubrovnika Tonči Bačić, liječnica specijalist na Odjelu transfuzije ratne bolnice Dubrovnik dr. Vesna Polanda-Lasica, radiologinja koja je vodila bolnički odjel u hotelu Tirena i ambulantu kojoj je gravitiralo oko gotovo 4500 prognanika dr. Diana Arapović-Slavić te psihijatar s KBC „Zagreb“ i savjetnik trojice ministara branitelja Herman Vukušić.
Mihaljević je kazao kako su svi oni koji su bili „svjedoci patnje“ Grada u ratu njegovi branitelji te tako pojasnio naziv tribine.
-Moja je teza da su branitelji iznijeli glavni dio posla. Ali bez naših majki, očeva, žena, djece i naše infrastrukture mi ne bi mogli opstati. Svi smo zajedno obranili Grad. U ratu svatko ima svoju dužnost. Netko ima pušku, netko kuha, netko dovozi, odvozi, liječi. Dakle, svi smo zajedno doprinijeli da Grad bude slobodan- zaključio je Mihaljević.
Bačić je govorio o opremanju dubrovačkih branitelja te o sudjelovanju nekih tvrtki u obrani Grada.
-Sve što je imalo predznak vojno još do 1990. godine izvučeno je iz Dubrovnika u selo Duži u istočnoj Hercegovini. Mi smo ustrojili postrojbe, ali nismo imali naoružanje ni vojnu opremu. Oružje, dostatno za tri i pol do četiri tisuće ljudi, bilo je deponirano u Dužima. Tako je tek jedna četvrtina branitelja imala neko naoružanje pa se na položaju mijenjalo ljudstvo, a ostavljalo oružje. U TUP-u je dvanaest majstora u tvornici tijekom proljeća 1991. godine razvilo proizvodnju minsko-eksplozivnih sredstava. To je bilo nezamislivo, da se u gradu koji takvih iskustava nije imao, u potpunoj tajnosti događa tako nešto – kazao je Bačić te istaknuo ulogu dubrovačke ispostave INA-e, čiji su zaposlenici s brodova Jadrolinije prepumpavali gorivo u cisterne pa Grad, iako u blokadi, niti jedan dan nije bio bez goriva, a spomenuo je i doprinose pripadnika Odreda naoružanih brodova, stanovnika Suđurđa, tvornice trikotaže Jadranka, zaposlenika Elektrojuga, pekare Orlando, ratnih novinara te Atlantske plovidbe koja je davala veliki novac za kupnju oružja i vojne opreme.
Vukušić, koji je sudjelovao u ratnim operacijama na dubrovačkom području, govorio je o fenomenu resocijalizacije hrvatskih branitelja u društvo.
-U dvadeset godina populacija duševno oboljelih branitelja prošla je jako puno udaraca, kao oblik sekundarne viktimizacije. U javnosti se stalno prikazuje da su oboljeli branitelji parazitski teret za državu, što nije istina. Novi zakon pokušava ispraviti stare nepravde, ali velika najava bi mogla, ako se očekivanja ne ispune, imati suprotan učinak- rekao je dr. Vukušić i dodao kako ga „najviše muči jer smo sami krivi jer nismo pravodobno reagirali makar smo imali brojna svjetska iskustva iz kojih nismo ništa naučili“.
Na tribini su nazočili i ratni gradonačelnik Dubrovnika Petar Poljanić, biskup dubrovački Mate Uzinić, saborska zastupnica Sanja Putica te zamjenica župana Žaklina Marević.
