Govor Gradonačelnika na ceremoniji otvaranja 74. Dubrovačkih ljetnih igara (VIDEO)

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković održao je govor na ceremoniji otvaranja 74. Dubrovačkih ljetnih igara. Govor donosimo u cijelosti: 

Pozdravljam vas večeras na ovoj tradicionalnoj svečanosti koja se održava 74. put. Ogrnuti svodom učinjenim od božje ruke, okruženi graditeljskim skladom i svim ovozemaljskim čarima kojima se cijeli svijet dolazi diviti, što nam ih naši preci ostaviše, a hrvatski branitelji i sveti Vlaho obraniše.

Pred tom nestvarnom i harmoničnom raskoši neki padaju ničice, drugi opet i ne mare previše do onoga što toliko volimo i na što smo osjetljivi. Možda nas vide tek kao kulisu za fotografiju tjedna, kao kakav reklamni spot. Ali, nismo mi od takvih da im rečemo ne. Jer nije sramota ne znati, ali je grijeh ne naučiti. Baš kao što je grijeh i ne ukazati na neznanje.

Iznad svega držimo do ideala Slobode. Naša vrata su širom otvorena, a ljepota poput ove treba se dijeliti, u njoj uživati. Ali joj valja dat i respekta.

Poštivanje nije jednosmjerna ulica. Zahtijeva trajnu posvećenost svih nas. Jer Ragusa ište da je se s pažnjom gleda. Iskoristimo svoje potencijale na način da joj ne činimo štetu. Da bi je sutra naša djeca jednako voljela, zato jer će to naučiti od nas.

Nema napretka u zajednici koja ne pomaže samoj sebi. Nema uspjeha ako se okreće glava i odmahuje rukom. U radu za zajedničko dobro treba krenuti od svoje obitelji. A drugog Doma od Grada nemamo.

Da bismo ga sačuvali, treba nam održati sklad i mjeru i biti odlučni i složni. Nemojmo se bojati učiti iz prošlosti kako bismo stvorili i živjeli bolju budućnost.

Pustimo Grad da ponekad predahne, da u spokoju utone u san, kad je već cijeli dan bio nama na usluzi, strpljivo pozirao na tisućama fotografija, dok su se na njegovim ulicama i placetama gostili i blagovali. 

Postoji vrijeme za sve, ali ne može sve u isto vrijeme i ne može sve stalno. U gradu kulture ne zanemarujmo kulturu življenja. Često će ljudi reći da nam treba više konta voditi o mjeri i da su naši stari znali tajnu recepturu.

Ne želim vjerovat' da je nama takva mjera nepoznata. Nije i ne bi trebala biti. Jer bez nje, nema ni nas.

Stoga vas sve pozivam da budete aktivni sudionici u održavanju mjere i sklada zajedničkom nam Gradu. Jedini smisao dužnosti koju ste nam povjerili baš je isti onaj koji je vrijedio u zlatno doba Dubrovnika: Grad u kojemu svi čine onoliko koliko mogu i znaju kako bi bio pravedniji, uspješniji, sigurniji i održiviji.

U večerašnjoj noći  glavnu riječ predajemo plemenitoj snazi umjetnosti, Zaboravljamo na svakodnevne brige i podsjećamo se tko smo i gdje živimo. Zbog Gundulićevih stihova i Gotovčevih taktova srce će nam opet zaigrati. Našu dušu preplavit će osjećaj ponosa što smo dio vezivnog tkiva baštinika dubrovačke tradicije.

Grad nastavlja udisati kulturu punim plućima kroz najstariji i najveći hrvatski festival.

Neka još dugo žive naše dubrovačke Igre. Neka živi Dubrovnik.