Govor gradonačelnika Mata Frankovića na svečanosti obilježavanja oslobođenja juga Hrvatske

print
Govor gradonačelnika Mata Frankovića na svečanosti obilježavanja oslobođenja juga Hrvatske

Gradonačelnik Grada Dubrovnika prigodnim se govorom obratio nazočnima na središnjoj svečanosti obilježavanja 25. obljetnice vojno redarstvenih operacija „Oslobađanje Juga Republike Hrvatske“ održanoj u nedjelju, 29. rujna 2017. godine u luci Gruž. Njegov govor prenosimo u cijelosti: 
 


„Zapamtite, ovaj dan 1. listopada 1991, godine ući će u povijest i kroniku našega grada kao dan početka nemilosrdnog napada i s kopna i s mora i iz zraka.“ Ovo su riječi kojima se tadašnji biskup mons. Želimir Puljić obratio dubrovačkom puku na prvi dan napada na Dubrovnik putem Hrvatskog radija.

Od tog dana više ništa nije bilo isto. Dubrovnik, grad kulture i bogate povijesti koji je bilježio rekordne turističke brojke postao je grad stradanja, smrti i nesigurnosti. Brojni su izgubili svoje živote braneći ovaj slavni grad. A put do slobode bio je krvav i težak.

I na današnji dan suze u očima majki, očeva, supruga i djece podsjećaju nas na žrtvu koju su podnijeli i podnose da bismo mi danas živjeli u slobodnom gradu. Nikad to ne smijemo zaboraviti.

Više od godinu dana bjesomučno je napadan naš grad, zaštićena UNESCO-va spomenička baština, taj biser Mediterana koji je stoljećima odolijevao napadima neprijatelja s istoka nikad nije mogao ni slutiti koja će mu se strahota dogoditi. Ali pod zaštitom našeg svetog Vlaha, biskupa i mučenika, Dubrovnik je ostao i opstao kao nepokoreni grad, grad koji se kao feniks izdigao iz pepela i ponovno sjaji svojim najblještavijim sjajem...i koji na svakom kantunu priča svoju bogatu povijest koju su obilježili hrvatski velikani poput Ruđera Boškovića, Stjepana Gradića, Ivana Gundulića, Marina Držića i mnogih drugih.

No, u tišini ovog Grada, u njegovim mirima, kao naši anđeli spavaju istinski velikani, djeca čiji su životi zaustavljeni tijekom agresije: Andrea, Nikolina, Marija, Đuro, Hrvoje, Katarina, Romano, Luko, Šimo, Dolores, Vlaho, Tonći, Maris, Maro, Miho, Orsat....... njihovo djetinjstvo i njihovi snovi su prekinuti, ali u našim srcima i u povijesti ovog Grada njihova imena zauvijek će vječno živjeti.

I na kraju, u ime Grada Dubrovnika i njegovih građana posebnu zahvalu upućujem Vama dragi branitelji, pripadnici gardijskih brigada i svih ostalih postrojbi koji ste spremno izlažući svoje živote oslobodili naš grad.

Dubrovnik Vam nikada neće biti dovoljno zahvalan.

Nek' nam živi slobodarski Dubrovnik nek' nam živi jedina i vječna Domovina Hrvatska.