Grad Dubrovnik danas svečano obilježava 30 godina od oslobođenja juga Hrvatske i deblokade Dubrovnika. U Kazalištu Marina Držića tim povodom održana je svečana akademija, u nazočnosti izaslanika predsjednika Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Toma Medveda, izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora i saborskog zastupnika Branka Bačića, ministra obrane Marija Banožića, ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, umirovljenog generala i zapovjednika obrane Grada Veselka Gabričevića, gradonačelnika Grada Dubrovnika Mata Frankovića, župana Dubrovačko-neretvanske županije Nikole Dobroslavića, brojnih hrvatskih branitelja , obitelji žrtava i drugih uzvanika.

Gradonačelnik Mato Franković ovom prilikom obratio se prigodnim govorom kojeg u cijelosti donosimo ispod ove objave. 

Poštovani hrvatski branitelji, 

poštovane obitelji naših palih vitezova, 

cijenjene obitelji civilnih žrtava i nevine dubrovačke dječice, naših anđela...

Previše je patnje i boli utkano u cijenu hrvatske Slobode! 

Prije 31 godinu Dubrovački san, spokojan i pravedan, grubo je prekinut od ruke nečovjeka. 

Jer samo će zvijeri vidjeti nešto lijepo i plemenito, miroljubivo i uzvišeno, pa odlučiti to uništavati, paliti, protjerivati, otimati...

Stravični prizori gradskih palača u plamenu, kataklizmičke slike Straduna presvučenog pepelom, mirisi spaljenih ognjišta u Konavlima, Župi, Slanome... u našoj kolektivnoj svijesti još su toliko svježi. Žaloste i tište svakog tko duše ima. 

Ipak, uz svu prolivenu krv, suočen s višestruko nadmoćnijom vojnom mašinerijom agresora, i unatoč činjenici da su brojna područja hrvatskog juga bila okupirana, Dubrovnik nikada nije pao jer hrvatski čovjek nije pokleknuo. 

Najlakše se i sa srcem brani ono što se neizmjerno voli. 

A Južno bojište u punoj je mjeri očitovalo zajedništvo i povezanost hrvatskog čovjeka u obrani Domovine. U operacijama oslobođenja juga Hrvatske i deblokade Dubrovnika, od travnja do listopada 1992. godine, borila se i pobijedila cijela Hrvatska.

Uz sve angažirane snage postrojbi hrvatske vojske i policije, uspjehu operacija tijekom njihovog odvijanja, ali i herojskom obranom Grada 1991. godine, neizmjeran doprinos dali su i dubrovački branitelji, na kopnu i na moru.

Odjekuju riječi generala zbora Janka Bobetka na Festi Slobode u Luci Gruž na današnji dan prije 30 godina: 

...Hrvatski narod dao je svoje sinove. Ništa nam više nije mogao dati...ugled, slavu i poštovanje zaslužili su za vječita vremena....

Uistinu vječna slava i hvala svim darovnicima dubrovačke slobode, svim hrvatskim braniteljima, našim herojima koji su u stavili na raspolaganje svoje živote i svoje vojničke vještine.

Hvala onima koji su i danas s nama poput generala Veselka Gabričevića, zapovjednika obrane grada.

I onima koji su nas napustili, a čija imena uvijek izgovaramo s dubokim poštovanjem i pijetetom...zapovjednicima obrane grada, bojniku Miljenku Bratošu i general bojniku Nojku Marinoviću. 

Zahvalnost dugujemo i svima koji su, neustrašivo, skrbili o životu grada u neizvjesnim trenucima osiguravajući svojim sugrađanima dostojanstven život, poput ratnog gradonačelnika Pera Poljanića i svima koji su sudjelovali u mirovnim pregovorima pokušavajući spriječiti razaranja i ljudske žrtve – pregovaračima Nikoli Obuljenu, pokojnom Đuru Koliću i drugima. 

Dubrovčani su svoj dom branili i tako što su ostali u svojim podrumima i skloništima. Prkoseći zvijeri dijelili su sudbinu ranjenog grada i čekali trenutak kad će dubrovačka zvona donijeti toliko željenu najavu pobjede.  

Ona je stigla 29. listopada 1992., točno u podne, nešto više od godinu dana od početka agresije na Dubrovnik i hrvatski jug. 

Danas, 30 godina poslije, sjećamo se patnje i razaranja, ali pogled nam je usmjeren prema budućnosti slobodnog, slobodarskog, hrvatskog i kozmopolitskog Dubrovnika. 

Domaćinski i neokaljanih ruku dočekujemo svoje goste, ali ne zaboravljamo. Bdijemo nad svojom slobodom, ali ne mrzimo. 

Jer slušali smo i dobro smo čuli generala Nojka Marinovića kad je rekao „pamćenje je alat, ali mržnja je golemi teret“. 

S tim ću riječima i završiti te vam svima čestitati ovu značajnu obljetnicu kojom slavimo slobodu kao najveći dar.